Još donedavno hrvatskoj velikoj brodogradnji nitko nije davao veće izglede za opstanak. Negdašnje velikane pulski Uljanik i riječki 3. maj održavale su samo vladine injekcije, koje su omogućile preživljavanje tih brodogradilišta na niskoj razini zaposlenosti i proizvodnje koje su tek podsjetnik na njihove goleme kapacitete iz prošlosti. Ipak, politika nepokapanja ta dva velika hrvatska brodogradilišta sada bi mogla ubrati i prve pozitivne plodove, jer u međuvremenu u svijetu je nastupila, da to kažemo na starinski način, konjunktura u posebnom segmentu velike brodogradnje, u proizvodnji brodova za vojne namjene.
Europska unija, što je Hrvatskoj najzanimljivije, već je upregla sve svoje kapacitete, jer gotovo sve morske države planiraju nove velike nabavke, uglavnom korveta, pa onda i većih fregata. U isto vrijeme, SAD traži raspoložive brodograđevne kapacitete u partnerskim zemljama, kako bi počeli ostvarivati svoj program, naložen od američkog Kongresa, ubrzane gradnje čak stotinjak korveta, te na kraju, no nikako nevažno, i Hrvatska je konačno u zadnjoj fazi ugovaranja proizvodnje dviju korveta za Hrvatsku…
Pročitajte više na Poslovni.hr
