Trebala je to biti jednostavna privatizacija, u kojoj je cijena jedini kriterij. Taj detalj posebno je važan jer se radi o privatizaciji brodogradilišta, inače najkompliciranijih procesa prodaje kojima se država bavila. Riječko brodogradilište koje je ‘na bubnju’ nema balasta, nije u teškoćama, pa država čak nije postavila niti uvjet visine i dinamike ulaganja.
No, u samom finišu država je sama sebi podmetnula nogu i zakomplicirala slučaj, te dovela u pitanje hoće li itko od šest potencijalnih kupaca koji su otkupili ponudbenu dokumentaciju, za tjedan dana, 17. studenoga, Centru za restrukturiranje i prodaju i dostaviti obvezujuću ponudu. Jer, u ovom trenutku nije sigurno da će ono što država prodaje, 100-postotni udjel 3. maja Rijeka 1905., na kraju biti njihovo.
Razlog je postupak koji je pokrenuo stečajni upravitelj ‘starog’ 3. maja Loris Rak, da se ide u osporavanje odluka države donesenih prije otvaranja stečaja, kojima je odobrila da se u ‘novi’ 3. maj koji je bio neaktivna tvrtka-kćer ‘starog’ škvera, prenese dio imovine i zaposlenika, te potom njegovim udjelima namirila dio…
Pročitajte više na Poslovni.hr
