Samo nekoliko godina je u Hrvatskoj prošlo od situacije u kojoj su poslodavci zaposlenicima redovito napominjali da ‘ima tko hoće’ i ‘svi smo zamjenjivi’, do toga da u većoj mjeri primaju i slabije kvalificirane strane radnike.
Istovremeno se počelo govoriti najprije o ‘tihom’ otkazu, zatim ‘velikom’ otkazu, a najnoviji je trend – ‘osvetnički otkaz’. Zbog toga nijedan poslodavac koji drži do sebe ne bi trebao dozvoliti da mu zaposlenici budu nezadovoljni.
‘Prvo je bio veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju je došao otkaz iz osvete. Veliki otkaz pripada postpandemijskom okruženju. Ljudi često daju otkaz u životu kada su suočeni sa svojom ili bliskom smrtnošću. Tada shvate da je njihovo vrijeme ograničeno. Veliki otkaz se dogodio kada je velik broj ljudi to spoznao u jednom trenutku’, rekao je za HRT Zvonimir Galić s Odsjeka na psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od nezadovoljstva do osvete
‘Tihi’ otkaz nije otkaz u klasičnom smislu. Naime, radnik neće dati otkaz iako je nezadovoljan, ali se zbog toga ne trudi na poslu.
‘Zatim dolazimo do pojma davanja otkaza iz osvete. Čovjek daje otkaz jer on nešto pokazuje – šalje poruku…
Pročitajte više na Tportal.hr
