Kad danas pogledam unatrag, moje putovanje od pravnice u Centru za socijalnu skrb do vlasnice jedne od najdugovječnijih hrvatskih agencija za nekretnine nije bilo isplanirano, ali je u svakom koraku ispalo smisleno. Završila sam Pravni fakultet i počela profesionalni put u Centru za socijalnu skrb. Usvojenje, starateljstvo, mirenje bračnih drugova, rad s obiteljima, svakodnevna psihološka i emocionalna dinamika tog posla, sve me to oblikovalo. Tada nisam znala da me taj oblik služenja ljudima neće napustiti ni poslije, kada ću se baviti tržišno hladnijim sektorom, nekretninama.
Ne znam odustati
Ratne godine donijele su novi preokret. Tijekom 1992. i 1993. radila sam u Ministarstvu obrane, gdje sam, kao jedina žena, i to predsjednica novačke komisije, doista doživjela nešto posebno, iako je bilo riječ o razdoblju strahota i gubitaka. Ljudi su tada bili bliski, pomagalo se, nije bilo zavisti ni ljubomore. Išli smo sa srcem. Zato mi je to razdoblje jedno od najposebnijih u životu.
Na kraju 1993. godine pred mene se ponovno postavilo pitanje puta. Jesam li za odvjetništvo ili nešto sasvim drugo? Prijatelj…
Pročitajte više na Poslovni.hr
