Dražen Kutleša, novi zagrebački nadbiskup, na dobrom je putu da postane kardinal, i to još za života Josipa Bozanića. U ovom kratkom vremenu otkako je na čelu Crkve u Hrvata Kutleša je opravdao povjerenje i nadanja Vatikana, a dobro se snašao i na Kaptolu. Dosad nije poduzeo radikalne poteze, što se nije ni očekivalo, a kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije znao je diplomatski lukavo pomiriti interese hrvatskih biskupa. I onih koji je izabrao sam papa Franjo i onih koji su ostali iz drugih vremena i redom su kritičniji prema sadašnjem kursu Vatikana.
Vatikanski vrh pomno je promatrao što i kako Kutleša radi i signali koji dolaze iz Rima više su nego povoljni za nadbiskupa Kutlešu. Krug oko pape vrlo je zadovoljan, ne samo zato što je novi nadbiskup smirio tenzije unutar Kaptola nego i zato što je uspostavio i kvalitetne odnose sa svjetovnom vlasti. Vatikanu je uvijek stalo da u prijateljskim državama ima na čelu Crkve nekoga tko je dovoljno fleksibilan da rješava probleme u samoj crkvenoj zajednici, a da istovremeno dobro surađuje s državnim vlastima.
Sigurna karta
To je, kako dolazi iz vatikanskih krugova, potpuno uspjelo Draženu Kutleši, koji je preuzeo Zagrebačku nadbiskupiju u osjetljivo vrijeme, nakon dugogodišnjeg, utjecajnog Josipa Bozanića.
“Oni koji su mislili da će se Kutleša odmah konfrontirati s Bozanićevim ljudima nisu bili u pravu. Nadbiskup je dovoljno iskusan da osluškuje sve tonove u samoj Crkvi, a bilo mu je jasno da se mnogo toga vrti oko Stepinca, pogotovo među konzervativnim svećenicima. Zato je u početku u svojim govorima stalno spominjao Stepinca, a činit će to i dalje iako je svjestan da je kardinal stavljen ‘na čekanje’ u Vatikanu”, kaže nam dugogodišnji svećenik s Kaptola, koji tvrdi da nikad nije pripadao ni jednoj struji.
Tako je u rujnu prošle godine Kutleša održao homiliju u čast Stepinca, kada je rekao da je “dubok odnos s Bogom oslobodio bl. Alojzija od navezanosti na ljudska mišljenja i materijalne probitke pa je njegova jedina preokupacija bio čovjek – slika Božja”. Tada je spomenuo papu Ivana Pavla II. koji je velikim dijelom zaslužan za Stepinčevu beatifikaciju i izrekao znakovite riječi koje su kod nekih naišle na negodovanje, da je kardinal “Božji dar, dar hrvatskom narodu, u jednom od važnijih trenutaka njegove povijesti”.
Lijepe riječi
Još je rekao da je blaženi Alojzije Stepinac, slijedeći Isusa Krista, model i uzor svakog mučeništva, a tako lijepo o pokojnom zagrebačkom nadbiskupu koji je bio žrtva komunističkog režima ne bi mogao govoriti ni Bozanić ni oni koji vrše pritisak da se Kaptol više založi u Vatikanu da se ubrza proces proglašenja svetim.
Ali Kutleša je prije svega realist i zna dobro kako će biti dočekane njegove riječi. Prije nego što se iz Splita preselio u Zagreb, bio je dobro upoznat s kaptolskim tajnama, odnosima koji su uvijek pomalo turbulentni iako to javnost ne primijeti. Tako je Kutleša znao da dobar dio svećenstva želi što prije vidjeti Stepinca svetim, ali da je i mnogo onih koji to ne prihvaćaju i podržavaju papu Franju da se odluka ostavi za neko drugo vrijeme.
Kutleša je imao još jednu prednost u odnosu na svoga prethodnika, nije bio pod pritiskom Svete Stolice da intenzivno radi na poboljšanju odnosa sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
‘ŠTO SE DOGODILO S DUŠOM HRVATSKOG NARODA?’ Kutleša održao oštar govor, u publici sjedio državni vrh
Pravoslavci u nemilosti
Naime, mnogo se toga promijenilo od Bozanićeva vremena, kojemu je Vatikan i krug oko pape zamjerao da nije dovoljno agilan u kontaktima s pravoslavcima i s Beogradom. Kutleša taj problem nije imao i nema jer je Vatikan odustao od toga da pripremi put pape Franje i u Beograd, da se o Moskvi i ne govori. Dugo je vatikanska diplomacija smatrala da put do Moskve vodi preko Beograda, a nakon ruskog napada na Ukrajinu srušene su sve nade da će taj scenarij dovesti do cilja.
Sada Vatikan pokazuje sve veću inicijativu da uspostavi odnose i s Kosovom, što srpsku vlast dovodi do ludila, a Pravoslavna crkva u Zagrebu i odnosi s Katoličkom više nisu prioritet Svete Stolice. Ipak, dobro je dočekan nedavni skup u Zagrebu na kojem je uz crkvene dostojanstvenike Katoličke crkve bio i novi mitropolit Kirilo Bojović.
Tako su Kutleši sve vrijeme bile odriješene ruke da lakše pliva kroz osjetljive ekumenske teme i da više vremena posveti konsolidaciji “nove vlasti”. “A to radi sjajno, vješto i inteligentno. On nije čovjek koji će se prenagliti u nekim odlukama, ali je mnogo odlučniji nego što je Bozanić bio.
Suprotnost Bozaniću
Naš se kardinal, a pogotovo posljednjih godina kada je imao i zdravstvenih problema, zatvarao, nije se mnogo pojavljivao u javnosti, čak mogu reći da se pribojavao te javnosti. Kutleša je suprotnost, nema nikakvog problema u komunikaciji, ali pazi da pojavljivanja u javnosti nema previše. Pametno”, objašnjava naš sugovornik.
Uostalom, Kutlešina vještina diplomacije bila je presudna da ga papa imenuje nadbiskupom u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Ne samo u vezi s Dajlom nego i u rješavanju mnogih problema koji nikada nisu iznošeni u javnost. Kutleša je vješto odradio posao, ali to nije dao na velika zvona.
Tako je očito i sada kada priprema promjene u nadbiskupiji, ali se trudi da nikoga izravno ne povrijedi. “Njemu se ne žuri, mlad je čovjek, zdrav, pun snage. Svjestan je da ga čeka blistava budućnost ako bude razuman. Gotovo sam siguran, što mi govore i neki kolege koji su na visokim položajima u Vatikanu, da će uskoro postati kardinal, što bi mu moglo otvoriti vrata da sudjeluje na konklavi kada Franje više ne bude.”
Nemiješanje u izbore
Kutleša je iz Splita doveo neke ljude na koje računa, a na utjecajna mjesta postavit će ih bez mnogo pompe, kada oni koji su sada raspoređeni odu u mirovinu. Takvih je na Kaptolu mnogo, pogotovo onih koji su bili suradnici kardinala Bozanića, pa će svakako novi nadbiskup imati priliku postaviti svoje ljude i time osigurati da nema bočnih napada na njega.
Oni koji su i sumnjali u Kutlešino imenovanje sa simpatijama prate njegov uspjeh da Crkvi osigura prostore na kojima će biti izgrađene nove crkve. Andrej Plenković od samog je početka simpatizirao Kutlešu jer je u njemu vidio umjerenog i inteligentnog svećenika, s kojim se može i razgovarati i dogovoriti o nekim pitanjima. I zaista, to je u posljednje vrijeme i realizirano, a toga će bez sumnje biti još ako premijer ostane na vlasti.
Odnos s Kaptolom, a možda i s Vatikanom, bio bi možda u mnogočemu promijenjen kad bi sadašnja oporba preuzela vlast i dovela u pitanje Vatikanske ugovore. Ali o tome se iz kruga nadbiskupa Kutleše ne čuje ništa.
Bit će zanimljivo promatrati koliko će se Crkva koju vodi Kutleša miješati u predstojeće izbore. Sam Vatikan često je zamjerao aktivan pristup nekih hrvatskih svećenika koji su oltar koristili za političke poruke. Ni Kutleša neće moći spriječiti, pogotovo u malim sredinama, da lokalni župnici šapnu vjernicima za koga treba glasati, “zna se”. Ali vjernici iz tih sredina ionako su vjerni glasači HDZ-a još iz vremena Franje Tuđmana.
Crkveni život
Ne očekuje se da će crkveni vrh aktivnije sudjelovati u kampanji i poručiti kako se trebaju postaviti vjernici, ali nije isključeno da će biti nekih skrivenih signala i u tom smislu. Koliko i kakvih, to ćemo još vidjeti.
Dosad je Kutleša izbjegavao političke i politizirane teme, a više se okrenuo crkvenom životu. Bez sumnje, tako će se i dalje ponašati, no nije nemoguće da se s Plenkovićem nađe u nekom trenutku prije izbora pa da se vjernicima prepusti da to protumače kako žele.
Sigurno je samo to da bi crkveni vrh u Zagrebu želio da sve ostane po starom jer s HDZ-om znaju na čemu su, a oporba u kojoj bi igrali SDP i Možemo za Kaptol je “nepoznata zemlja”. Možda se ništa ne bi promijenilo, a možda bi došlo do lomova koji bi bili pravi izazov za Kutlešu.
Franjin čovjek
Zagrebački nadbiskup svim srcem podržava Franjinu crkvu jer, uostalom, papa Franjo je najzaslužniji za njegovu strelovitu karijeru. On u Vatikanu slovi kao “Franjin čovjek”, što god to bilo. Prije svega zbog socijalne osjetljivosti Kutleše, zbog razumnosti i shvaćanja tanke granice između mogućnosti i želja. U tom pogledu Vatikan vidi i njegov angažman oko Stepinca, koji zdušno podržava hrvatsko svećenstvo. Kutleša je svojim potezima zadovoljio obje strane, zvonkim riječima konzervativce, a konstruktivnošću liberalne krugove u Crkvi.
Iskreno, mnogo mu je lakše nego Bozaniću jer je papa već promijenio sastav hrvatskih biskupa i tako na sebe preuzeo odgovornost za nove ljude. Oni nisu ni Kutlešin izbor, samo ih je u HBK-u dočekao i mnogo lakše se postavlja prema očekivanjima papina kruga da Crkva u Hrvatskoj više bude okrenuta sadašnjosti i budućnosti, a ne prošlosti.
Osobno, Kutleša nije čovjek bogatstva, raskoši, vanjskog sjaja. On je baš po mjeri papina kruga i po tome, a Franjo je napravio drastične rezove među visokim svećenicima koji su živjeli u raskoši. Kutleša je i na tom polju razuman, zna da novo vrijeme nosi i nove običaje i da nije moguće da svećenici žive u siromaštvu, ali ne odobrava ni pretjeranu raskoš. Umjerenost prije svega. I to je adut više na putu za kardinala.
Objava Boje se promjena s Kaptola: Dio svećenika bit će oprezan u danima koji dolaze pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
Pročitajte više na Grebza.com
