Prošloga je tjedna u Dubaiju održana treća konferencija svjetske organizacije civilne avijacije vezana za alternativna goriva – ICAO Conference on Aviation and Alternative Fuels (CAAF/3). Taj je događaj održan uoči ovotjednog početka klimatskog samita COP28, koji će se održati u istom gradu, a razgovaralo se, među ostalim, i o ekološkim učincima avioindustrije te planu njezine dekarbonizacije.
ICAO je, putem svojih članica, na svojoj konferenciji prihvatio globalni okvir za održiva avionska goriva (SAF), niskougljična goriva (LCAF) te ostale alternativne izvore energije. Države članice globalne avijacijske organizacije dogovorile su tako da će globalni cilj i vizija biti do 2030. godine u avio sektoru smanjiti ugljični otisak za 5%. Svaka će zemlja u tome sudjelovati u skladu sa svojim mogućnostima, a o tome će na vrijeme izvijestiti ICAO, koji koordinira provedbu plana. Ipak, zemlje nisu obvezne slijediti bilo kakve zadane okvire u tom procesu.
Samo 5% do 2030.
Cilj ovog je dogovora tek potaknuti povećanje prisutnosti alternativnih goriva u civilnoj avijaciji, s namjerom da se stvori predvidiv i jasan okvir za proces dekarbonizacije. Raniji načelni planovi za 2030. su godinu isticali cilj na razini 5-8% smanjenja emisija ugljičnih spojeva, a prihvaćanje plana na donjoj granici tog raspona smatra se značajnim ustupkom.
Udio avioindustrije u svjetskim ugljičnim emisijama je procijenjen na 2-3%, pa će smanjenje toga za tek 5% biti gotovo zanemarivo u globalnim razmjerima. Kao ključ procesa ističu se održiva avionska goriva, koja su prilično skupa, prelazak na njih još je skuplji, a u svijetu je njihov udio u korištenju manji od 1%. Kako bi se cijela industrija dekarbonizirala potrebna su ogromna ulaganja. Procjenjuje se da bi bilo potrebno između 1,4 i 3,2 bilijuna dolara za postizanje neto nultih emisija – što je u nekom dugoročnom planu cilj za 2050. godinu.
Kranji cilj je vrlo daleko
“Postizanje neto nultih ugljičnih emisija do 2050. godine zahtijevat će značajna i trajna ulaganja te financiranje tijekom sljedećih desetljeća. Nadalje, moramo osigurati pouzdanu i pristupačnu podršku i izgradnju kapaciteta za države s dodatnim potrebama, budući da će one ovisiti o tome kako bi uspjele odigrati svoju ulogu u procesu”, poručio je generalni tajnik ICAO-a Juan Carlos Salazar.
Ovaj dogovor, kojem su se suprotstavile neke zemlje, ICAO opisuje kao “velik skok ka ubrzanju dekarbonizacije”. S time se ne slaže Kina, koja ne vidi da će se neto nulti cilj postići prije 2060. godine, dok veliki proizvođači nafte poput Saudijske Arabije i Iraka ne podržavaju ni ciljeve niti datume koje predlaže ICAO.
S druge strane, očekivano, klimatski aktivisti kritiziraju ICAO i kažu da on “nema mogućnost provoditi plan ili kontrolirati njegovo provođenje, pa će se sve to rasplinuti” – izjava je iz eko organizacije Transport & Environment.
Pročitajte više na Bug.hr