Dojadilo vam Štofelovo mudrovanje? Pošteno! Neka riječ preuzme gospon Barakuda, zagrebački zavodnik starog kova koji je tu da vam kao gost prezentira rezultate svog vrijednog istraživanja…
Za sve one koji ne znaju, Seeking iliti SeekingArrangment aplikacija je za online upoznavanje, s ciljem povezivanja velikodušne gospode sa, nazovimo ih, zahvalnim damama. U promociji ovog projekta ponosno se koristi riječ SugarDaddy pa je odmah svima jasno kakav ljubavni odnos ovdje može nastati.
Razlika između Seekinga i recimo Tindera ili neke druge stranice za upoznavanje za široke mase? Prije svega postotak muškaraca i žena koji je značajno ravnomjerniji. Također, starije djevojke od 35 su u manjini, njihov fizički izgled bolji nego drugdje, dok vizualna pojava prosječnom muškarcu nije hendikep, ako zna pokazati da drži do sebe i da je situiran. Lažnih i potpuno neozbiljnih ženskih profila nije mnogo, što je osvježenje. I da, muški spol je ovdje manje hrabar, napasan i sirov.
Naravno, Seeking traži od muškarca da bude velikodušan, a to će odmah morati dokazati mjesečnom članarinom od 90 dolara + PDV, što i nije tako neisplativa investicija, jer već nekoliko dana provedenih u ovoj virtualnoj trgovini slatkišima sasvim je dovoljno da se povežete s nekoliko atraktivnih djevojaka.
Zanimljivo, na ovoj aplikaciji zabranjeno je nuditi novac ženama, pod prijetnjom ukidanja profila, no sve se mijenja kad se razgovor preseli na Whatsapp. Tisuću kuna cifra je od koje sve kreće, a katkad brojke postaju vrtoglave i ponuđena svota nikad nije dovoljno visoka.
Da bi se pak uopće upuštao u sve ovo, infrastruktura iliti udoban stan za zainteresiranog muškarca je nužnost i tu se moja Barakuda Arena pokazala u punom sjaju. Djevojke u pravilu dolaze k vama, a rijetko pozivaju k sebi. Po rupama se ne žele nalaziti. Skupi hoteli također dolaze u obzir, ali i značajno dižu cijenu cijele avanture.
U svakom slučaju, moje zabavno istraživanje Seekinga rezultiralo je profiliranjem sedam tipova lokalnih sponzoruša, na koji će svaki velikodušni gospodin ovdje naići…
Čemerne sponzoruše
Uglavnom bez iskustva i prolazne u ovom sportu. Ne pucaju na određeni tip druženja, nego im je cilj samo novac i kako doći do njega. Često kukaju kako nemaju za stanarinu, kako im je teško. Ne zanima ih ni provod ni zabava. U to spadaju većinom samohrane mame, cure sa malim plaćama tipa prodavačice i slično. Na susret se teško odlučuju zbog vlastitih strahova i nesigurnosti. Ovaj tip sponzi često ne zna ni koliko bi tražile, ni što mogu ponuditi. Treba biti jako uporan, ali može se jeftino proći. No, ipak mislim da je to puno zujanja, a malo meda. Gubljenje vremena i vrlo čemeran odnos.
Fensi cure – kakve viđamo u klubovima
Uglavnom su studentice skupih privatnih fakulteta (Vern i slično). Vrhunski komadi koji imaju svoju cijenu. Svjesne su svog izgleda i s njima uglavnom znaš na čemu si. Vole se sprijateljiti i igrati na kartu bliskosti s nekim. Nikad ne kukaju, često se hvale skupim putovanjima na kojima su bile. Uglavnom iskusne u ovom sportu. Ako dobro odigrate, spojit će vas i sa svojom najboljom frendicom (što se meni dogodilo) – koja je najčešće isto vrhunski komad.
Ove cure su dugoročno najbolja opcija ako se želite baviti sportom zvanom Seeking. Cijene su od minimum 200 eura (ako se ima sreće) za večer na više. Lake za dogovor i sa njima se da svašta dogovoriti (putovanje, ljetovanje, zajednički izlasci…). Oprez od vezanja za njih, zaljubljivanja i slično. Zbog njihovog izgleda, a nerijetko i elokvencije, nije im lako odoljeti. U tom smislu, brzo se uvuku pod kožu što one i žele, to im je cilj. Jer zaljubljen muškarac spreman je na sve što ona zatraži. No, sve to treba shvatiti kao sport i zezanciju. Inače dolazi do izgaranja.
Virtualne sponzoruše
Uglavnom im ne pada napamet naći se s nekim jer nemaju hrabrosti. U početku djeluju iskrene, normalne, razmijenit će fotke da ih se pohvali kako su zgodne. E onda su zadovoljne jer si nabildaju ego. Nisu spremne na korak više, makar ostave dojam da jesu. Još ako nalete na budalu koja im pošalje novac bez da moraju izaći iz stana i bez upoznavanja – njima super….
Cure iz bivše juge
Dominiraju Srpkinje (najviše Beograđanke) koje su u stvari božanstveno zgodne i seksi do bola. Nude vikend susrete od 500/600 eura na više. Sve ovisi o pregovaračkim sposobnostima muškarca. Nisam probao pa ne znam kakve su u praksi, ali vjerujem da su vrh.
Cure iz Istočnog bloka
Ukrajinke i Ruskinje, uglavnom prevarantice vrhunskog izgleda koje sve do jedne imaju istu priču. Prvo se sprijatelje, povežu, šalju poruke, pošalju zanosne fotke da napale “žrtvu”. Čak i nazovu preko video poziva da se muškarac uvjeri da je zaista ona. I nakon par dana počinje priča da im se dogodio iznenadni problem, nemaju za stanarinu ali im stanodavac dolazi krajem tjedna i izbacit će ih. Potpuno istu priču imaju sve. Doslovno. I naravno žicaju novac.
Nadrealne domaće sponzoruše
Traže mjesečnu rentu, plaćanje skupog faksa i slično. Izgled uglavnom ili prosječan ili plastičan. Takve će za susret tražiti od 5000kn na više. Rekorderka je jedna koja me tražila mjesečnu plaću od 10K kuna. Naravno, prosječnog izgleda. Jedna mi je čak pričala da joj veći broj sponzora nije dobra opcija jer s tim automatski više troši na šminku, odjevne kombinacije, taksi, troši i vrijeme. Imala je cijeli proračun. Pucala je na 2k eura mjesečno i da bi to najradije od jedne osobe. Ostao sam paf.
Romantične sponzoruše
Ne žele uopće priznati da su sponzoruše, one traže vezu, emocionalnu povezanost. No, ipak ih zanima sigurnost (čitaj novac), zrelost, darežljivost i slično. Od ovog tipa sponzoruša ne može se saznati neka određena cijena, odbijaju pričati o tome. Treba ih izvoditi na večere, šarmirati, odvesti u šoping, na putovanje. Provoditi vrijeme s njima. Meni ovakav tip odnosa nije odgovarao pa nisam ni probao. Zanimljiva opcija za samce i solo igrače. Svi oni u vezama ovo trebaju izbjegavati.
Ima li nade za hrvatske sponzoruše?
Tržište sponzoruša je slično tržištu nekretnina. Vrhunske nekretnine uvijek imaju cijenu i tu nema nekih velikih pregovora. Loše nekretnine često imaju napumpanu cijenu koju vlasnik nikad ne može dobiti. Isto je kod sponzoruša. Vrhunske znaju da vrijede i to koriste. Polovnjače žele često iste cifre kao i vrhunske, no brzo se spuste na zemlju.
No, na pragu ekonomske krize koja definitivno dolazi, kakva je budućnost Seekinga i lokalnih sponzica? Naravno, to je u ovom trenutku teško znati, jer ne znamo u koliko duboku provaliju srljamo, no svakako će biti promjena.
Neki bogataši više neće imati novca ulagati ga u ljepotice, ali isplivat će neki drugi. Kriza bi pak mogla povećati broj sponzica u opticaju pa se za aplikaciju Seeking ne moramo bojati, no pitanje je koliko će sretnih završetaka u budućnosti ova priča ponuditi.
Smiješi li se pad cijena privlačnih komada? Teško je nagađati hoće li se to dogoditi, jer ženska ljepota ima svevremensku vrijednost u oku muškarca i na nju se troši i kad se nema.
No, ono što je najgore za hrvatske cure, one zaista ne znaju kako biti prava sponzoruša. Čak i kad traže muškaraca koji će ih obasipati novcem, očekuju od njega da ih još i zavodi, pleše oko njih i ulaže veliki trud, umjesto da one preuzmu ulogu zavodnica u tom odnosu, kako bi zapravo trebalo biti, kad već druga strana zvecka novčanikom.
Zato s krizom ili bez nje, budućnost hrvatskih sponzoruša ovisi isključivo o tome koliko su lokalni muškarci nezahtjevni i nespremni potražiti svoju uzdržavanu ljepoticu na nekom ljepšem mjestu, negdje daleko, u egzotičnom inozemstvu…
Autor: Barakuda
Uredio: Štofel Van Meister
