Ovo je jedno od najvećih životnih pitanja. Kako se kornjača koja je ležala na leđima okrenula i ponovno stala na noge?
To nije retoričko pitanje, već nadilazi metaforički ili metafizički upit ili predmet pijane rasprave.
Za kornjaču je to smrtno ozbiljna stvar, sposobnost da okrene samu sebe smatra jednom od životnih borbi, pitanjem života i smrti. Kornjače se ne mogu prevrtati uvijanjem tijela unutar oklopa.
Iako su istraživači dugo mislili da visina i duljina kornjačina oklopa mogu utjecati na njezinu sposobnost okretanja, nitko to nije testirao. Dr. Ana Golubović sa Sveučilišta u Beogradu i njezine kolege proučavali su Hermann-ove kornjače, kako bi vidjeli kako oblik njezinog oklopa utječe na sposobnost okretanja.
Analizirali su 118 Hermannovih kornjača (54 ženke i 64 mužjaka). Okrenuli su ih na leđa, a zatim odmjerili koliko su vremena bijesno mahali glavama, nogama i repom pokušavajući se okrenuti. Zatim su usporedili ovu izvedbu s geometrijom kornjačinog oklopa.
Otkrili su, možda neočekivano, da se kornjače sa više savijenim oklopom lakše okreću. Također su otkrili značajnu povezanost između veličine oklopa i performansi okretanja, veće kornjače se više bore sa okretanjem od manjih kornjača, fenomen koji je mnogo izraženiji kod mužjaka nego ženki.
Općenito, veće životinje su cjenjenije od manjih. No ako Hermann-ove kornjače previše narastu riskiraju da na leđima ostanu zauvijek.
Ženke kornjače rastu veće od mužjaka. Možda su veće zato što na svijet donose potomstvo pa korist nadmašuje rizik od nemogućnosti okretanja.
Muške kornjače suočavaju se s drugom dilemom. Manji mužjaci su okretniji, a njihova veća pokretljivost može im omogućiti da pronađu više ženki. U doba parenja muške kornjače se međusobno bore za ženku, a pobjeđuje onaj koji okrene suparnika na leđa. U tom slučaju im veličina ide u prilog jer veće kornjače lakše pobijede u borbama. No ako izgube, veći mužjaci mogu doslovno ostati na leđima.